greenpeace

Jednog sunčanog dana Alica se probudi iz čvrstog sna.Sanjala je o jednoj čistoj planeti kakvu mi više nemamo.
Izišla je iz svoje kuće i pogledavala prema udaljenom gradu koji je bio obavijen smogom,što je danas uobičajeno.Polagano su se ti oblaci počeli približavati njenoj kući.Počela je shvaćati da za par godina na svom mirnom posjedu više neće moći uživati u svježem zraku.Nije mogla zaustaviti tu pojavu kao ni mnogi od nas,ali je došla na neke ideje o kojim do jučer uopće nije razmišljala.Shvatila je da svijet više ne možemo pokretati pomoću fosilnih goriva koja jako onečišćuju.Nuklearna energija je još gora opcija koja vodi u propast,ali danas neki ne misle tako,primjerice Iran,ali ni SAD i zapadnjaci ne misle nimalo drugačije.Nakon svih ovih spoznaja Alica je bespomočno zaplakala misleći da više ništa neće biti kao prije,ali nada umire posljedna,a greenpeace je ta nada u čišće i bolje sutra!

Velika Britanija i Švedska jedine su europske zemlje potpisnice sporazuma iz Kyota koje bi,zadrže li sadašnji ritam,mogle ispuniti svoje ciljeve smanjenja emisije stakleničkih plinova.Francuska,Grčka i Njemačka morale bi,pak smanjiti emisije štetnih plinova za 8 posto do 2012. u odnosu na razine iz 1990.godine.Predviđanja su da će te zemlje vjerojatno ispust smanjiti za 2.5 posto.Tako je IPPR zeleno svijetlo dao jedino Velikoj Britaniji i Švedskoj,žuto svjetlo su dobile Francuska,Grčka i Njemačka,dok je ostalih deset zemalja dobilo crveno svjetlo uključujući Italiju i Španjolsku.

Nadali smo se da će sve veća uporaba biodizela riješiti barem dio problema oko energetske krize, no rastuća potražnja za tim gorivom donosi i brojne negativne posljedice. Biodizel je gorivo nastalo preradom biljnih i otpadnih ulja. S jedne strane, zvuči sjajno, jer sirovina za proizvodnju uzgaja se na farmama, naizgled bez negativnih utjecaja na okoliš. No, cijela priča ima i drugu, daleko ružniju stranu, jer takav uzgoj "ciljanih" vrsta biljaka dugoročno bi mogao imati razornu moć, piše britanski The Guardian. Stručnjak za okoliš George Monbiot smatra da je industrija proizvela gorivo koje neće riješiti problem energetske krize, a pritom može imati katastrofalan učinak. On se ne protivi uporabi raznih otpadnih ulja za proizvodnju biodizela, no u svojem tekstu upozorava na jedan drugi problem. Naime, rast potražnje za tom vrstom goriva nužno je izazvao povećanje proizvodnje. Gladni što većeg profita, proizvođači se okreću biljkama koje brzo rastu te se jednostavno i jeftino mogu "pretvoriti" u biodizel. Palmino ulje pokazalo se vrlo pogodnim, pa su bogati ulagači krenuli u napad na siromašnije zemlje u jugoistočnoj Aziji, gdje je unazad nekoliko godina zabilježena prava inflacija nasada uljanih palmi, ali i novoizgrađenih rafinerija biodizela. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da se zbog proširenja plantaža sustavno uništavaju šumska područja. Tropske šume u Maleziji rapidno nestaju, pokazuju istraživanja ekologa u razdoblju od 1985. do 2000. godine. Pritom se ističe da su na 85 posto posječenih područja 'niknula' polja uljanih palmi. Slično je stanje na Sumatri i Borneu - oko 4 milijuna hektara šume posječeno je kako bi se napravilo mjesta za nasade. Štoviše, malezijski industrijalci planiraju krčenje dodatnih šest milijuna hektara, dok bi u Indoneziji iz istog razloga trebalo nestati još 16.5 milijuna hektara prašuma. Monbiot smatra da se ista zemlja mogla iskoristiti za proizvodnju hrane, posebice u državama u razvoju. Uz to, ukazuje na posljedice takve brutalne industrijalizacije na bogatu floru i faunu, ali i lokalno autohtono stanovništvo. O efektu staklenika da i ne govorim...

Najloni,limenke,željezo te hrpa poliestera glavni su Zemljini neprijatelji zbog svoje nerazgradivosti jer su svi ti proizvodi umjetni.Treba u modu vratiti prirodno,ono razgradivo.Zamislite,koliko treba da se razgradi jedna limenka ili plastična boca,a koliko da jedna priroda tvar poput trave ili kartona koji se dobiva od drva.U Americi ćete rijetko gdje vidjeti plastične vrečice,a kod nas nema gdje ih nema.U Americi su uvedene kartonske vrečice koje kod nas rijetko gdje vidite,zato što češće izbjegavajte najlon,a upotrebljavajte karton koji je biorazgradiv.

Dolazim kući umoran nakon odbojkaške utakmice.Ne dolazim umoran fizički,već psihički.Moja ekipa je imala 2 meč-lopte,ali zbog nedovoljne koncentracije nismo ih realizirali.Cijelu utakmicu smo bili koncentrirani,ali kada smo protivniku odlučili zadati posljedni udarac izgubili.Poanta u ovome svemu je da se treba boriti do kraja.Mi u borbi za očuvanje okoliša moramo biti ustrajni i koncentrirani do kraja.Zbog ova dva elementa smo mi izgubili utakmicu,ali smo izvukli pouku za mnogo važniju igru - očuvanje okoliša i mijenjanje poretka!

Invazivna tropska alga Caulerpa racemosa pronađena je na još jednome mjestu - u podmorju komiške luke. Snimio ju je Komižanin Jure Božanić, a mr. Ante Žuljević iz Laboratorija za bentos splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo potvrdio je, nakon što je vidio jučer snimljene Božanićeve fotografije, da se "sigurno radi o vrsti Caulerpa racemosa". Ta alga u Sredozemlju je zamijećena još tridesetih godina prošlog stoljeća, gdje je vjerojatno kroz Suez prenesena iz Crvenog mora. Naglo se počela širiti tek 1991. godine, a u Jadranu je, na lokaciji Marinkovac na Paklenim otocima, prvi put primijećena 2000. godine. Popis lokacija na kojima je (od tada) viđena pokazuje da se širi prema sjeveru: ima je na cijelom području od Cavtata do Dubrovnika, na Mljetu, Pelješcu, kraj grada Hvara, na Biševu i sad, evo, na Visu.

Američki predsjednik George Bush objavio je da je SAD postigao sporazum s Australijom, Kinom, Indijom, Japanom i Južnom Korejom o borbi protiv klimatskih promjena i globalnog zatopljavanja te o promoviranju čistih energija. Bush je u priopćenju objavljenom u Washingtonu kazao da će se američka državna tajnica Condoleezza Rice i tajnik za energetiku Sam Bodman na jesen sastati sa svojim partnerima iz drugih zemalja potpisnica sporazuma kako bi dali smjer zajedničkom poslu. Svrha sporazuma je pronalaženje nove tehnologije kojom bi se smanjilo ispuštanje štetnih plinova, a da se pritom ne uspori gospodarski razvoj. Kritičari, medutim, kažu da sporazum ne postavlja nikakve ciljeve ni rokove te da samo potkopava protokol iz Kyota, koji nisu potpisali Ameri ni Australci.

Neuobičajena ozonska rupa otkrivena nad središnjom Europom navela je češke vlasti da izdaju zdravstvena upozorenja građanima, a do kraja lipnja mogla bi pokriti i širu regiju, uključujući i Njemačku, priopćili su u četvrtak meteorolozi. U nedjelju je indeks ultraljubičastog zračenja u Češkoj dostigao rekordnu razinu od 8.44 koja se smatra opasnom za svjetlopute Europljane. Dnevne satelitske snimke nizozemske agencije KNMI pokazuju da se ozonska rupa ovoga tjedna smjestila i nad velikim dijelom Njemačke, Češke i Austrije. Inače, ove zime uočeno je drugo najveće razaranje ikada ozonskog omotača na Arktiku.

Dok se trse oko otkidanja dijela Jadrana za sebe Slovenci more zagađuju iznad mjere propisane od Europske unije. Stoga je EU i službeno upozorio Sloveniju jer da ne provodi zajedničku europsku direktivu protiv onečišćenja obale u kojoj su predviđene mjere smanjivanja ispuštanja brodskih i teretnih otpadaka u more. Riječ je o drugom formalnom upozorenju zbog kojega bi se Slovenija, ali i Belgija, Finska, Irska, Italija i Portugal mogli naći pred Sudom EU u Luxembourgu ne isprave li nedostatke u roku od dva mjeseca.

Moramo pozvati sve da raspravljaju i ohrabrivati slobodnu i otvorenu razmjenu pogleda, osuditi skrivene namjere, biti pošteni kada je riječ o pozadinskim interesima. I, što je najvažnije, moramo slijediti pravilo simetrija neznanja, što znači da moramo steći otvoren um prema različitim vrstima znanja. Moramo shvatiti da su važni elementi našega jezika kulturalnocentrični i moramo naučiti ne samo propovijedati (osobito preobraćenicima) nego i slušati

Klaus Ammann, botaničar i ekolog koji otvoreno zagovara biotehnologiju, sastavlja nacrt prijedloga za Europski manifest biotehnologije koji bi trebao biti objavljen prije približavanja ABIC-a 2004. Zamišljen da pruži okvir koji bi pomogao široj javnosti u razumijevanju koristi i opasnosti biotehnologije, Ammannov nacrt predočen je delegatima na ovogodišnjoj ABIC konferenciji u Kölnu, održanoj od 12. do 15. rujna. Ammann odgovara na pitanja o etici procjenjivanja rizika, potrebi za proaktivnim diskursom i opasnostima dopuštanja “eko-staljinistima” da preuzmu inteligentnu raspravu.

Što je zapravo Europski biotech manifest?

– Manifest će biti na Europu usredotočena verzija manifesta koji smo za Ujedinjene narode skicirali na Svjetskom forumu u Concepcionu u Čileu. Cijela konferencija je strukturirana tako da ujedini pozitivne snage koje stoje iza biotehnologije, a manifest će biti središnji dio. Nacrt će biti procijenjen na konferenciji, a zatim ćemo imati otvoreno zasjedanje da bismo o njemu raspravljali.

Taj bi manifest trebao biti deklaracija važnih razmijenjenih stavova, zajedno sa snažnom izjavom da mi koji vjerujemo u dobrobiti i koristi biotehnologije moramo stati na svoje stražnje noge – kao znanstvenici biotehnologije, kao poslovni ljudi i kao korisnici – i reći onima koji nas neopravdano napadaju: “Hej, ne možete dalje tako”. Jedan od odlomaka bavit će se time kako se suočiti s protivnicima.

Laži Greenpeacea

I kako se suočavate s protivnicima?

– Za početak, izbjegavate dvolično pretvaranje upuštanja u raspravu s eko-staljinistima, jer se oni samo pretvaraju da uključuju i vas. Držite se protivnika s kojima dijelite istinsku brigu za okoliš i ignorirate one koju su zavedeni nekom nejasnom estetikom Duginih ratnika.

To zvuči poput iznenadnog napada na Greenpeace.

– I jest. Trebao bih spomenuti da sam početkom devedesetih radio s Greenpeacom i organizacija s kojom sam surađivao nikada si ne bi priuštila pseudoznanstvenu ili namjernu obmanu kako to današnji Greenpeace radi. Koliko znam, Brent Spar bio je jedini primjer kada su priznali namjernu obmanu. Upravo zato mnogo dobrih ljudi danas odbija raditi s njima.

Prije nego to razjasnimo detaljnije, s kojim skupinama biste se upustili u dijalog?

– WWF i World Conservation Union (IUCN) protive se biotehnologiji, no imaju široke poglede i otvoreni su. S njima možete razgovarati i od njih možete učiti, baš kao što možete razgovarati i možda se ne slagati s – ali i učiti od njih – mnogim uzgajivačima organske hrane i, u mnogo manjoj mjeri , s Friends of Earth, među ostalim.

Kako je Greenpeace lagao kada je riječ o biotehnologiji?

– Počnimo sa zlatnom rižom koja ima više vitamina nego što ih ima standardna riža. To je veliko otkriće jer svake godine umire 500.000 djece zbog manjka vitamina, a njihova osnovna namirnica je riža. Pa, Greenpeace je ismijava kao “lažnu rižu” – kao da je napravljena od kartona ili nečeg sličnog – i inzistiraju na održavanju laži da morate pojesti devet kilograma te riže da biste od nje imali ikakve koristi, premda je potreban samo djelić te količine, 250 do 300 grama, da bi se izbjegli sindromi manjka vitamina.

Zatim je tu Meksiko, gdje su sorte kukuruza križane s Bt genima. Greenpeace tvrdi da sortama prijeti genetski manipulirani kukuruz, no to je smiješno. Usjevima i sortama prijete masivni subvencionirani američki uvozni proizvodi koji uništavaju lokalno tržište. U Mexico Cityju sam pitao što je loše u tome da domaće sorte u sebi imaju genetski manipulirane gene koji ih štite od kukaca. Nitko mi nije mogao dati negativan odgovor. Tamo razgovarate s farmerima – i farmerima posvuda – i oni uvijek žele doznati za mogućnosti o načinima poboljšavanja sorti. Trebali bismo im pomoći da to ostvare, ne samo uz pomoć tehnologije nego uz pomoć kolaborativnih programa uzgajanja. I Europa tu ima odgovornost jer su naše subvencije jednako razarajuće kao i američke – no to nije pitanje biotehnologije, to je pitanje trgovine.

Procjena stvarnog rizika

No, priznajete da tu postoje i rizici, zar ne?

– Upravo tako. No, istraživanja rizika često su iskrivljena. Na primjer, većina procjena rizika na prvoj generaciji pokazala je nakupljanje Bt proteina u tlu. No isti znanstvenik koji je prvi identificirao taj rizik, Gunter Stotzky iz New Yorka, također je otkrio dugoročno smanjivanje proteina. Kada je čuo da su njegove radove preuzeli protivnici uvelike pretjerujući, zabrinuo se.

Industrija bi također trebala odgovarati za neke laži. Naravno, ali postoji jasno poboljšanje. Monsanto je, na primjer, postalo jedno od vodećih tijela za procjenjivanje rizika na svijetu. Postali su nevjerojatno transparentni, do točke na kojoj su mnoge od njihovih procjena rizika objavljene i detaljno kritički ispitane. Može li Greenpeace reći to isto za svoje studije? Oni su samo predočili svega nekoliko studija o radu molekularnih laboratorija za detaljna ispitivanja. I još gore: objavljuju takozvane studije ili izvještaje koji uopće nisu kritički provjereni, o raznim pitanjima biosigurnosti i iskrivljavaju radove koje citiraju. Dobar je primjer njihov izvještaj o kineskim studijama o Bt pamuku, protiv kojega su prosvjedovali kineski autori.

Je li pitanje procjene rizika spomenuto u manifestu?

– Ono je kamen temeljac, jer moramo imati visoke standarde procjene rizika. No, to ne bi trebali biti apsurdni standardi odvojeni od stvarnosti, što primjenjuje Njemačka, ali i Švicarska.

Što to Njemačka radi krivo?

– Prvo, tu je osiguranje: u Švicarskoj su kompanije odgovorne za sve što pođe po zlu, u Njemačkoj odgovornost pada na farmere. To je apsurdno jer farmeri neće moći platiti osiguranje. Zatim imamo pitanje koegzistencije. Neki će geni uvijek prelaziti u druga područja, no do sada su početne vrijednosti bile do 5 posto. Sada se žele koncentrirati na homeopatske količine zamjetljive uz pomoć vrlo precizne DNK analize i genetski inženjering na taj način postaje žrtva. Ako žele postaviti standarde, trebali bi pitati proizvođače sjemena. Oni najbolje znaju kako postaviti standarde. Sada to postaje apsurdno.

Možete li detaljnije razjasniti pitanje procjene rizika?

– Za početak, rizik ima dvije strane: rizik toga da nešto činimo i rizik toga da ne činimo ništa. U slučaju zlatne riže, na primjer, da uključimo patnje ljudi – što znači 500.000 umrle djece godišnje – u procjenu rizika je etično, a isključiti je neetično. Osim toga, morate znanstveno primijeniti procjenu rizika. Pogledajmo kanolu koja se također upotrebljava za proizvodnju ulja za industrijske svrhe, potpuno je neodgovarajuća za ljudski prehrambeni lanac, ali nije genetski proizvedena. Zato jer nije genetski proizvedena nema sigurnosnih standarda. Problem je u tome što predstavlja istinsku opasnost jer je industrijsko ulje bogato sulfidom bakra kiselina koje nisu zdrave za ljudsku konzumaciju. No, kako sam već rekao, proizvođači sjemena znaju kako se n?siti s problem koegzistencije.

Mnogo je primjera kako je iskrivljena slika percepcije rizika u Europi, osobito u usporedbi sa SAD-om. Alergeni u hrani, na primjer, moraju biti deklarirani u SAD-u na vrlo precizan način. Pogledajte samo sojina zrna koja imaju šest alergena i zbog toga moraju biti deklarirana kada se pojavljuju u hrani u SAD-u. U Europi njihova prisutnost u hrani mora biti deklarirana samo ako su sojina zrna transgenetska – što, naravno, ne poboljšava povjerenje javnosti.

Europa i povijest iznevjerenog povjerenja

Je li to razlog zašto nema takva prosvjeda u SAD-u kakav imate ovdje?

– SAD ima bolju pravnu regulativu: usmjerena je na rizik i znanstveno utemeljena, što znači da se temelji na rezultatima. I njezine dvije glavne agencije – The Food and Drug Administration (FDA) i Environmental Protection Agency (EPA) – zapošljavaju stotine odličnih znanstvenika. Rezultat je da u SAD-u imate povijest povjerenja, dok u Europi imate povijest iznevjerenog povjerenja – najnovije u skandalima s BSE i HIV-om, gdje su znanstvenici i vladina tijela lagali.

I opet se laži iz prošlosti vraćaju da bi progonile industriju…

– Važno je da ne izbjegavamo takve stvari. Industrija i znanost načinile su mnogo pogrešaka. Mnogo ljudi u biotehnološkom sektoru danas misli da mogu objasniti čitav svijet znanstvenim činjenicama. To uzrokuje nepovjerenje a kasnije i agresiju – mnogo ljudi više ne sluša znanstvenike. Moramo vratiti povjerenje ljudi otvaranjem rasprave i poštivanjem različitih vrsta znanja te napuštanjem potpuno naivnog načela zainteresirane strane.

Moramo pozvati sve da raspravljaju te ohrabrivati slobodnu i otvorenu razmjenu pogleda, osuditi skrivene namjere, biti pošteni kada je riječ o pozadinskim interesima. I, što je najvažnije, moramo slijediti pravilo simetrija neznanja, što znači da moramo steći otvoren um prema različitim vrstima znanja. Moramo shvatiti da su važni elementi našega jezika kulturalnocentrični i moramo naučiti ne samo propovijedati (osobito preobraćenicima) nego i slušati.

Vratimo se manifestu: zašto Europa i zašto baš sada?

– Europa ima veliku odgovornost jer njezino odbijanje genetski modificiranih uvoznih proizvoda sprječava razvoj tržišta GM-usjeva u zemljama u razvoju. Trenutačno bi zemlje u razvoju željele primijeniti prednosti transgena, no počinju govoriti: “Ako ne možemo prodavati Europi, zašto bismo uopće počinjali”.

Sigurno ste čuli za organizaciju pod imenom GREENPEACE i za njihove aktivnosti u cilju očuvanja prirode i životinja širom planete.Ispričat ćemo vam kako je sve započelo i što je to što Greenpeace čini najjačom međunarodnom organizacijom za zaštitu prirode i životinja.
1969. godine Komisija za atomsku energiju Sjedinjenih Američkih Država izvodi nuklearni eksperiment na malom otoku Amčitka u blizini Aleutskih otoka.Kako je to područje bilo i ranije poznato po zemljotresima mnogi su se plašili da će nuklearna eksploija izazvati novi zemljotres.Pet godina ranije to područje je bilo epicentar zemljotresa koji je izazvao razorne valove koji su stigli sve do obala Japana.Na dan nuklearne probe okupilo se oko 10 000 demonstranata i blokiralo granicu između SAD-a i Kanade tražeći odustajanje od probe.Vlada Sjedinjenih Država je ignorirala zahtjev i izvršila atmosfersku nuklearnu eksploziju pa čak najavila još jednu iste godine.
1970. godine osnovan je Komitet protiv valova (Don`t Make A Wave Commitee) koji je za cilj imao sprečavanje izvršavanja sljedeće nuklearne eksplozije.Osnivači su bili Paul Cote,student prava,Jim Bohlen,nekadašdnji ronilac i radar-operater u Mornarici S.A.D.,Irwin Stowe,advokat,Patrick Moore, tudent ekologije i socijalni radnik Bill Darnell. Darnell je bio najvještiji sa rječima pa je osmislio naziv koji bi najbolje oslikao orijentaciju ove organizacije ka očuvanju cijelog Planeta i protivljenje nuklearnom oružju. Tako je nastalo ime Greenpeace.

Brodom Phyllis Cormack kapetana Johna Cormacka uputili su se ka otoku Amčitka kako bi uz miran protest prisustvovali nuklearnoj eksploziji.Posada je brojala deset članova.Stowe i Cote su ostali na kopnu,prvi koordinirajući pritisak na političare i podršku javnosti a drugi zbog sudjelovanja na Olimpijskim igrama.Ovaj protest izazvao je veliku pažnju javnosti u Kanadi i Sjedinjenim Državama mada je međunarodnu popularnost Greenpeace dostigao tek sa sljedećim pothvatom.
Naredna velika akcija odigrala se godinu dana kasnije,kada su se aktivisti Greeneapce-a brodom Vega uputili ka području koje je Francuska koristila za nuklearne probe,koraljnom grebenu Moruroa u Južnom Pacifiku.

Pritisci iz javnosti dovode do prvih rezultata.1972. godine Komisija za nukearnu energiju Sjedinjenih Američkih Država odlučuje prestati sa nuklearnim eksperimentima na otoku Amčitka.Otok je nešto kasnije proglašen za zaštićenu zonu za ptice.1975. godine i Francuska prekida izvođenje atmosferskih nuklarnih proba na Pacifiku nakon protesta aktivista Greenpeace-a na mjestu probe.
Od samog početka je pristup Greenpeace-a borbi za svoje ciljeve bio da svojim smjelim akcijama privuku što veću pažnju medija.Aktivisti su tako vozili gumene čamce i postavljali se između kitova i njihovih lovaca,dok su alpinisti u njihovim redovima postavljali ogromne natpise preko centralnih zgrada u velikim gradovima ostavljajući vlasti i neodgovorne korporacije da bijesno škrguću zubima.Medijski rat je dobivan na svakom koraku pa je broj pristalica neprestano rastao.

Hodanje po živcima moćnika je nažalost imalo i svoje tragične posljedice.1985. dogodilo se tragično potapanje tada glavnog broda Greenpeace-a Rainbow warriora(Ratnik duge, porinut 1978. u Londonskoj luci,ime je dobio prema "ratnicima duge" koji su, prema predaji Indijanaca,predodređeni da Zemlju spasu od ekološke katastrofe).U akciji spriječavanja Francuske da vrši nuklearne pokuse na koraljnom grebenu Moruroa,Ratnik duge se spremao na polazak u Aucklandskoj luci na Novom Zelandu.U noći 10.6. pod palubom broda odjeknule su dve eksplozije a teško oštećeni brod je potonuo.Većina posade se uspijela spasiti,ali je fotograf Fernando Pereira u pokušaju da izvuče svoju opremu izgubio život.Ekplozije su bile podmetnute.Usljedila je opsežna istraga koja je doprla sve do vrha Francuske države.Otkriveno je da su bombe podmetnule osobe iz Francuske vojske.Ostavku je podnio Ministar obrane Francuske Charles Hernu dok je iz vojne službe otpušten Admiral Pierre Lacoste,šef Francuske Obaveštajne Službe.
Ironično,ali tragedija Greenpeace-u donosi ogroman publicitet i znatno povećanje broja pristalica,financijera i samim time i broja akcija na terenu.Greenpeace u narednim godinama proširuje svoje djelovanje i postaje svojevrsna "savijest" Planete kada je u pitanju očuvanje prirode i ugroženih životinjskih vrsta.Danas Greenpeace ima oko 3 000 000 aktivista i predstavlja najveću svjetsku neprofitnu organizaciju.Greenpeace financiraju članovi i aktivisti dok se donacije država ne prihvačaju."Sama organizacija nema stalnih saveznika ili stalnih protivnika i funkcionira sasvim nezavisno".

Glavne aktivnosti danas su usmjerene u nekoliko glavnih pravaca.Kako je Greenpeace globalna organizacija, usmjerava svoje napore prvenstveno na najveće opasnosti koje prijete planetarnom biodiverzitetu i prirodnoj okolini. Kampanje su usmjerene na:

1. Zaustavljanje klimatskih promjena
2. Zaštitu starih šuma, tzv. "pluća Planeta"
3. Zaštitu oceana
4. Zaustavljanje lova na kitove
5. Zaustavljanje genetskog inžinjeringa
6. Zaustavljanje nuklearne opasnosti
7. Eliminiranje toksičnih supstanci iz upotrebe
8. Suprotstavljanje globalizaciji u trgovinskom smislu

U svojoj 34 godine dugoj povijesti ova organizacija je zabilježila toliko usjpeha da zaslužuje da bude primjer svakom ekološkom pokretu ili društvu za zaštitu životinja.

Naš planet Zemlja prilično je izdržljiv.To je već dokazao tisuću puta.Sjetite se samo atomskih bombi i testiranja.Takav oblik uništenja javlja se rijeđe,ali smo suočeni s mnogo težim i većim problemom.Riječ je o NAFTI kao pogonskim sredstvom koja uzrokuje velika onečišćenja i uništava naš planet.Iskreno vjerujem da Zemlja može izdržati veće opterečenje nego čovječanstvo zato "ranjavajući" Zemlju sebe "ubijamo".Našoj vrsti opstanak je sve neizvjesniji,a kada Zemlja podivlja nema te sile koja će nas spasiti.Pitanje je samo gdje je granica.Planet moramo očuvati za buduće generacuje,za naše potomke.Čelna organizacija u svijetu koja se o tome brine je Greenpeace.Rezultati Greenpeacea su mali i gotovo nevidljivi u odnosu na štetu koja se svakim danom umnožava.To se događa zato jer je potrebna temeljita promjena strategije obrane Zemlje.Greenpeace je unatoć rasprostranjenosti i broju svojih članova(koji je zavidan) i dalje nemoćan.Svakim danom gubimo mnoge bitke protiv nesmotrenih i neinteligentnih ljudi,ali još nismo izgubili rat koji moramo dobiti.Plan iznosi da se moramo udružiti sa mnogim organizacijama istoga cilja ko i mi,jer "zajedno smo jači".Jedna od takvih organizacija je VLR(viva la revolucion).Oni imaju malo drugačije ciljeve,ali iz kojih se jasno vidi da je među primarnima bolji odnos prema planetu Zemlji.Zemlju ćemo najbolje zaštiti izbacivanjem nafte s tržišta.Nafta je pridonijela velikom boljitku čovječanstva,ali sada uzima svoj danak i zato je potrebno što ranije izbaciti iz upotrebe.Treba se povezati s znanstvenicima koji su već pronašli alernativne izvore energije i konstruirali strojeve koji rade na tu energiju,ali nikako da uđu u upotrebe.Glavni krivac,a ujedno glavna prepreka za to su NAFTNE KOMPANIJE koje su udružene s vladama nekih zemalja,prije svega SAD.Glavni dokaz za to je SAD-ovo nepotpisivanje protokola iz Kyota koji propisuje smanjeno ispuštanje štetnih plinova u atmosferu.Ti močnici će naftu izbaciti iz upotrebe tek kad se spreme za novu tržišnu bitku za koju još nisu spremni.Dragi sljedbenici mi moramo promjeniti taj cjelokupan društveni poredak gdje prosprira samo mala skupina moćnika.U ovoj situaciji najdeblji kraj izvlači majka Zemlja,ali upamtite;NJENA OSVETA ĆE BITI NEMILOSRDNA,ali smo mi tu,zato da zaustavimo to i spasimo Zemlju i sebe.Za taj cilj moramo misliti globalno,ane nacionalno jer priroda ne poznaje granice.

Vaš Greenpeace!